Korcula Blog

siva) (zona – prostor suvremene i medijske umjetnosti, Korčula

predstavlja:

1.

Mihovil Pansini: Zahod

30 – 31. 8., od 21 do 23 h

Foša (ulica ispred ljetnog kina), Korčula
film projiciran na lokaciji gdje je snimljen 1963.
/ program u suradnji sa UIII, Zagreb, Hrvatskim filmskim savezom, Zagreb i Gradskim muzejom Korčula /

2.

Mihovil Pansini: Kako prostor pamti?
filmovi: Osuđeni (1954.), Brodovi ne pristaju (1955.), Siesta (1958.)

1. – 3. 9.

galerija siva) (zona, Korčula
otvaranje: srijeda 1. 10. od 21 do 23 h
2. i 3. 9. 21 / 22 h

/ program u suradnji sa Hrvatskim filmskim savezom, Zagreb i Gradskim muzejom Korčula /

siva) (zona – prostor suvremene i medijske umjetnosti, Korčula, u suradnji sa UIII, Zagreb, Hrvatskim filmskim savezom, Zagreb i Gradskim muzejom Korčula predstavlja radove klasika avangardnog filma Mihovila Pansinija po prvi puta u njegovom rodnom gradu, Korčuli. Predstavljanje Pansinijevog rada počinje sa dva programa: predstavljanjem filma Zahod iz 1963. na lokaciji na kojoj je snimljen u gradu Korčuli, bivšem javnom zahodu a danas trafostanici, te filmskim programom pod nazivom ‘Kako prostor pamti?’, koji sadrži tri filma: Osuđeni (1954.), Brodovi ne pristaju (1955.) i Siesta (1958.)

ZAHOD
1963, 16′ 50”
Posvećeno Dušanu Makavejevu.
Čovjek uporno nosi vodu i ispire zahod usklađenim redom i to obredno izvršavanje dužnosti stvara atmosferu izgubljenosti i destrukcije ličnosti.

OSUĐENI
1954, 7’47”
Pričom o neumitnosti sudbine jednog kokota, čiji kraj pasivno promatra djevojčica, izražena je tjeskoba zarobljenosti, okruženja žicom i unaprijed određene nepromjenljive sudbine.

SIESTA
1958, 5′ 41”
Dvorište hotela. Ljudi odlaze, prolaze, sjede, kartaju; list papira zaleprša na lahoru. Kroz prozor hotela sve to promatra djevojka. I kao što jedno poslije podne prolazi dok ona gleda kroz prozor, tako je prošao i cijeli život.

BRODOVI NE PRISTAJU
1955, 15′
Film posvećen Franzu Kafki. O tjeskobi čovjeka zarobljenog na otoku okruženom morem te o njegovim pokušajima da dopre do nečeg drugog. Kada naiđe žena, ti pokušaji prestaju, a čovjek ostaje žrtvom svoje pasivnosti.

Izvor: www.hfs.hr

————

‘Podsjetnik za razgovor o nekim filmovima’, Mihovil Pansini, e-mail, 14. 7. 2010.:

KORČULA, FRITZ

Poznato je kako se nekom djelu mijenja značenje. Jedno je u onoga tko se izražava, drugo u onoga tko gleda, a dva gledatelja imaju dvije slike, i sve se mijenja u vremenu, autor, koji je jedno namjeravao a drugo dobio, mijenja značenja onoga što nanovo pred sobom gleda. Tako nove misli, ili stare, ali tek otkrivene, iz tko zna kakvih područja, mogu se priključiti. I ja sada tako postupam. Netko drugi pomaže mi razumijevati.

Za Zahod

Iz drame no koju Mishima (Honda) gleda na pozornici u knjizi More plodnosti “Dok vučemo kolica s morskom vodom, kako kratko živimo u ovom tužnom svijetu, kako prolazno!” može biti motto filma Zahod.

Mishima: “Ljepota koja odražava plemenitu uzaludnost, besmislenost.” “To što se događalo na pozornici moglo bi se nazvati esencijom vremena, jezgrom emocije, snom koji se uporno nameće stvarnosti. Nije imalo ni cilja ni smisla. Iz trena u tren oblikovalo je ljepotu koja ne pripada ovom svijetu.” “Kijoaki je bio prekrasan. Život mu je bio beskoristan, lišen bilo kakve svrhe.”

To je (novootkrivena) tema Zahoda, Sieste, Brodova koji ne pristaju.

U Zahodu je i u prvoj zamisli, – a posebno godinu dana kasnije, kad je film dobio dodatak, novu osobu, ženu s djecom, – život prvog čuvara zahoda prošao bez traga; osjeti se prolaznost vremena i nestanak čovjeka u njemu, neka blaga uspomena ne na čovjeka, niti na vrijeme, nego na neki osjećaj prolaznosti i besmislenosti koji je lebdio u zraku i koji je bio sladak.

Prvo tumačenje Zahoda. Kad gledaš osobu koja radi na svom radnom mjestu, bio to pisac za računalom, poštanska službenica koja utipkava brojeve čekovnih računa, stolar, brodograditelj, bilo koji radnik u njegovom poslu, ostaješ začuđen kakvu je spretnost moguće razviti vježbom. Neuralni sustav stvara programe koji automatski djeluju, a povremeno se nadziru samo neke točke procesa. Čuvar zahoda premda ima parkinsonovu bolest, recimo kao svoju individualnost, svoju bolest, svoje brige, ono što se vidi kao tremor, što ga udaljava od društveno pokornog lika, sve ono što se ne vidi, što je sakriveno u njemu, sve što ga veseli i što ga muči, prekriveno je društvenom obvezom, pokoravanju društvenom sustava, jer on mora funkcionirati kao svatko drugi na svom mjestu, kotačić u stroju, nosi vodu, čisti zahod, prima ljude, obavlja svoje dužnosti, a da nitko ne misli na njega kao jedinstvenu osobu.

Toj temi odgovara tema pjesme Danijela Dragojevića kad se sa kćeri šeta Maksimirom (nađi je i prepiši barem dio),

Zanimljivo je kako Mishima prvotnom značenju filma dodaje neku novu magičnu simboliku vode, koja je ovdje čak more.

U Vaništinoj knjizi Skizzenbuch čitam Putarovo pismo i iz njega izvlačim neke rečenice koje mogu biti jedan od tekstova za razumijevanje filma Zahod, najbliže prvotnoj zamisli filma: “Nakon mnogogodišnjeg robovanja u svijetu (činovničkom) stekao sam uvjerenje da bih svoj položaj morao temeljito promijeniti i osloboditi se služenja onome i onima što je i koji me se dotiču samo periferno. U svojoj (službeničkoj) karijeri morao sam – ili sam naviknuo – “raditi” mnoge stvari u koje nisam nimalo i nikako vjerovao. U više navrata bilo je to (službovanje, ili točnije:) služenje ljudima u koje nisam imao gotovo nikakva povjerenja i koji mi ni u čemu nisu bili bliski. Negdje na početku bila je to neka vrst podaništva predstavniku vlasti u njenom najodvratnijem obliku.”

“Nalazio sam se u lavini terora ideja i načela, a ta su smjerala na prisilnu idolatriju nekih iluzornih ciljeva (…) Služio sam i sićušnim činovničkim pigmejima koji su imali ovlasti da mi izdaju dnevna naređenja i da odlučuju o mojoj sudbini. Djelovali su na moju nemilu sudbu i beamteri koji su u nekim prilikama nastojali da mi ‘pomažu’ u smislu mojih sklonosti (a te su se mogle naslutiti). (…) radio sam nalik na poslušnog slugu (mnogo toga što ni u čemu i nikome nije bilo ni potrebno ni korisno…). U premnogim susretima morao sam razgovarati na ljubazni način s ljudima koji ni meni ni ikome drugome nisu bili zanimljivi (…).”

Putarovo tumačenje daje Zahodu autobiografsku crtu.

“Nigdje nije bilo dokaza da se išta dogodilo kao posljedica njegove, Kijoakijeve, smrti, da se zbog nje išta promijenilo. Izgledalo je da je jednostavno izbrisana iz povijesti.” “Nije ostavio ni najmanjeg traga na svijetu.” “Kijoaki je bio prekrasan. Život mu je bio beskoristan, lišen bilo kakve svrhe.”

Mishima, vjerojatno više od bilo kojeg azijskog pisca ima u sebi europskog utjecaja i načina mišljenja. Izvrsno je poznavao sve umjetnosti Zapada. U njegovim knjigama na nekim se mjestima osjeća i prepoznaje namjerna citatnost, ali mora biti i da o nekim stvarima i nije ništa znao. Nije znao, vjerujem, da je Silvio Pelico u zatvoru Piombi pisao olovkom na drvenom stolu, jer mu nisu dali papir, i kad bi ispisao cijelu površinu, sve bi ostrugao komadom stakla i pisao nanovo. U tom se ponašanju prepoznaje Mishima, premda je bilo i suprotnih izjava: tijelo će umrijeti, a ja ću vječno živjeti.

More plodnosti nastoji dokazati da bilo što da radiš proći će bez traga, bez posljedica, kao da nikada nisi ni postojao. Vrijednost ima samo djelovanje kojeg se čovjek ne smije odreći bez obzira na besmislenost takvog pothvata. Ne samo Mishima, nego i Camus u Mitu o Sizifu došao je poslije Silvia Pelica. Izgleda je, silom prilika, jedino Pelico bio vjerodostojni egzistencijalist. I nismo se udaljili, govorimo o Zahodu.

Za Čisto nebo bez oblaka

Čisto nebo bez oblaka nastalo je kao šala da ono što su graditelji odbacili postane umjetničko djelo. Tako su i odbačene, pokvarene slike u mom bolničkom fotolaboratoriju, postale izložbeni predmet na Geffu.

Ali Čisto nebo bez oblaka naknadnim se tumačenjem može usporediti s Vaništinom slikom Srebrna linija na bijeloj pozadini. Ni u jednome ni u drugome ničega nema, a ipak kad se je sve odbacilo još uvijek je prisutan medij, u prvom primjeru film, projektor, platno, mogućnost da se nešto gleda i da ima određeno trajanje, vrlo mnogo od značajki filma. Tako i u Vaništinoj slici postoji platno, okvir, dimenzije, boja, mogućnost da se izloži pred gledatelje. Marija Gattin za Vaništinu sliku kaže: “Poruka je predstavljanje, ali čega? Samog prisustva umjetničkog stvaranja”.

Za Kino-klub Zagreb

Vaništa se danas, pedeset godina kasnije, pita o svom djelu i o Gorgoni: “Što je to bilo i zašto? Nadahnuta glupost, slijepo otimanje, pokušaj bijega iz sustava, nezadovoljstvo?”

U to doba nastajali su ovakvi filmovi u Kino-klubu Zagreb, u podrumu Narodne tehnike. Mogu se Vaništini razlozi prenijeti i na autore amaterskih filmova, naglašavajući da Vaništa kaže da odgovor ne zna, premda ga daje. To je Vaništin zaista pjesnički način izražavanja.

Mishima (iz Pomamnog konja): “Velika strast iz tog vremena, osim trajne drage uspomene, sada je postala nešto što izaziva smijeh”.

Reakcije nekih mladih to potvrđuju i u ovom slučaju. Njihovo ponašanje sasvim je druga tema, gotovo nedokučiva. Ravnodušnost prema okolini, ne samo prema filmu ili književnosti; nije li zaštitni zid prema okrutnom svijetu bez razumijevanja za njih: nerazumijevanje kao odgovor na nerazumijevanje.

“Koliko su odluke donijete njegovom voljom proizlazile iz čistog promišljanja, a koliko su, a da toga i nije bio svjestan, bile posljedica prevladavajućeg mišljenja tog vremena.” Ne postoji samo prevladavajuće mišljenje nego i prevladavajuća osjećajnost. Otpor u mladih ipak je samo prašina vremena, a ispod nje je ljudska osoba jednaka u svakom vremenu i prostoru, tako da možemo gledati Fellinija, Jarmuscha i Ozua, čitati Flauberta, Tolstoja i Mishimu.

Parafrazirajući Mishimu “Umjetnost nije u sustavu mišljenja, već je starijeg podrijetla”, što znači da i ona spada u područje o kojemu se ne može govoriti.

———–

Mihovil Pansini (Korčula, 1926). Završio medicinu u Zagrebu (otorinolaringolog), debitira amaterskim filmom Gospodin doktor (1953). Razvija utjecajnu koncepciju antifilma – čišćenja filma od književnih, filozofskih, moralnih, psiholoških i drugih struktura, kao i od filmske tradicije, pri čemu se pojednostavljivanjem postupka izbjegava lažnost filmskih konvencija; radikalan je primjer apstraktni eksperimentalni film K-3, ili čisto nebo bez oblaka (1963), s praznim ekranom. Glavni je začetnik i teoretičar GEFF-a (Genre Film Festival, 1963-1970), festivala i škole eksperimentalnog filma. Koristio je izobličenja slike (Piove, 1958), slučajnu zabilježbu kamerom privezanom na leđa (Scusa signorina, 1963), a po postupku fiksacije i strukturalne ogoljenosti djela, najuspjelije u Siesti (1958), Dvorištu (1963) i Zahodu, jedan je od najranijih hrvatskih predstavnika stremljenja ka strukturalnom filmu. U režiji, filmskoj teoriji i kritici koristio je spoznaje svoje temeljne struke o percepciji slike i zvuka. Predavao je na Medicinskom te na Filozofskom fakultetu. Ostali važniji filmova: Osuđeni (1954), Brodovi na pristaju (1955), Zagorski cug (1955), Smirena predvečerja (1955), Život stvari (1955), U jednoj maloj tihoj Kavani (1958), Kamen sam sebi diže spomenik (1958), Pismo iz Hrvatske (1991).

Nikica Gilić, Preuzeto iz Filmskog leksikona, LZ Miroslav Krleža, Zagreb 2003.

———–
Mihovil Pansini

Rođen u Korčuli 1926, Mihovil Pasini smatra se jednim od najvećih autora amaterske kinematografije, a bio je pokretač GEFF-a i antifilma. U Kinoklub Zagreb dolazi 1947, čiji član postaje zajedno s Tomislavom Kobiom. Oba su bii predstavnici revizionističkog krila u Kinoklubu, s kojima završava razdoblje obiteljskih filmova započeto osnivanjem Kinokluba Zagreb, koje su obilježili autori poput Paspe i Miletića. I Pansini je započeo s obiteljskim filmovima, ali se 1955. na 3. festivalu jugoslavenskog amaterskog filma, održanu u Zagrebu, prikazao u drukčijem svjetlu. Njegovi filmovi Osuđeni (1954) i Brodovi ne pristaju (1955), snimljeni na filmskoj traci 8mm, crno-bijeli, odmah su uzeti u razmatranje kao nekonvencionalna djela, a i danas su sačuvali vizualne vrijednosti unatoč koroziji vremena. Sudbina amaterske kinematografije na prostoru bivše Jugoslavije ne bi bila toliko zanimljiva ni specifična bez Mihovila Pansinija. Zvali su ga ’pjesnikom istraživačem’. Kao autor lucidan je, pionir novih ideja u amaterskoj kinematografiji, koje su bile usporedive s tendencijama u europskoj kinematografiji. Prolifikacija intimnih svjetova, ignoriranje spektakla, niski budžeti, snimanja izvan studija, na ulici, bila su istaknuta obilježja jedne nove duhovne generacije europske kinematografije. Kratkometražni filmovi Siesta (1958) i Zahod (1963) filmovi su u kojima Pansini napušta svoje pretenzije prema profesionalnoj kinematografiji. Oba filma znače korak naprijed prema oslobođenju latentne energije. Autentična vrijednost medija kreira se u procesu »redukcije intervencije autora u svojem djelu«. Filmska kamera stavljena je u poziciju slučajnog voajera i snima kadrove kojima nije dirigirao redatelj. Odbacivanje, dakle, kinematskih efekata koncentrira gledatelja na duhovni potencijal audio-vizualnog sadržaja. Sljedeća istraživanja vode ga, pod navodnicima, u apsolutni eksperiment unutar medija, nazvana ’fiksacija’ (K3 — Čisto nebo bez oblaka), nakon čega Pansini završava svoju potragu u mediju i zaustavlja kreaciju, oslanjajući se na različite alternativne ideje. Njegov antikonformistički stav prema kinematografiji važniji je i poticajniji od njegovih filmova. Njegovi utjecaji proširili su se na mlade autore kako u Zagrebu, Beogradu, Splitu tako i u Sarajevu, Ljubljani. Pansini je predvodnik konceptualnih istraživanja u području medija, svježi duh amaterske kinematografije. Autor je u onom vremenu imao dva usporedna života: u jednom je bio specijalist medicine koji će s vremenom doktorirati i postati profesor na fakultetu; u drugom bio je filmofil i plodan filmski amater. Živući katalizator avangardne kinematografije u nas i pokretač razgovora o antifilmu. Glavni animator GEFF-a, prvoga svjetskog festivala eksperimentalnog filma u to doba. Pansini je snimio tridesetak kratkometražnih filmova tijekom pedesetih i šezdesetih godina, a svojem produktivnim radu često je mijenjao poglede na ekspresivnu i poetsku kinematografiju i konačno antifilm: »kinematografija s redukcijskim mogućnostima«. Postaje majstor amaterske kinematografije 1961. s Aleksandrom Petkovićem i Markom Babcem.

Izvor: www.hfs.hr

——–

‘Wittgenstein u Filozofskim istraživanjima uspoređuje jezik s gradom, a ovdje se nameće wittgensteinovska usporedba s dušom (psihom). Grad, jezik, predgrađa našeg jezika, naše duše, “to je splet uličica i trgova, starih i novih kuća, i kuća s nadogradnjama iz različitih vremena: i sve to okruženo mnoštvom novih pregrađa s ravnim pravilnim ulicama i s jednolikim kućama” Kakva slikovitost i metaforičnost, i kako prikladna usporedba s oblicima i stvarnim vremenom (“iz različitih vremena”).

Mihovil Pansini, fragment iz Bilježnice Mihovila Pansinija. Izvor: www.hfs.hr

——–

‘ISTRAŽIVANJE PRESTAJE BITI ZNANSTVENO – METODOLOŠKA METODA. …ONO POSTAJE EGZISTENCIJALNA TEMA ČOVJEKA’.

Iz druge teze osnivača GEFF-a, objavljeno u knjizi GEFF-a 63

iz teksta Tomislava Brčića Fenomen i kultura kinoklubova šezdesetih godina i utjecaj novih tendencija na festival GEFF. Izvor: www.hfs.hr

——–

galerija je otvorena dnevno od 21 do 22 h ili prema dogovoru . ulaz slobodan

galerija siva) (zona: Put Sv. Nikole 7 . Korčula
pošta: pp 95 . 20260 Korčula

Tabor Film Festival jedini je međunarodni festival kratkog filma u Hvatskoj koji je u lipnju 2010. doživio svoje 8. izdanje. Festival je natjecateljskog karaktera i prihvaća pod svoje okrilje sve vrste filmova (igrane, dokumentarne, animirane, eksperimentalne…) u trajanju do 30 minuta, a o najboljim međunarodnim i domaćim filmovima odlučuju svake godine međunarodni i domaći žiri. Festival se tradicionalno odvijao u suradnji sa Muzejima Hrvatskog zagorja u Dvoru Veliki Tabor, ali je zbog renoviranja Dvora preseljem u Zabok posljednje dvije godine.

U suradnji sa Gradskim muzejem Korčula ove godine djeličak filmske atmosfere Tabor Film Festivala prenijet će se u sam centar Korčule gdje će u subotu i nedjelju, 28. i 29. kolovoza biti prikazani polusatni dječji program nakon kojeg će, u 21 sat biti publici predstavljeni najbolji europski kratki filmovi nastali 2009. godine.

Naime, Tabor Film Festival već četvrtu sezonu ima čast svojoj publici predstaviti filmove nominirane za nagradu Europske Filmske Akademije za najbolji europski kratkometražni film, i upravo sa tim programom predstaviti će se u Korčuli.

1998. godine Europska Filmska Akademija uvela je predstavljanje Europske nagrade za kratkometražni film kao dio godišnje Europske filmske nagrade u suradnji s najprestižnijim festivalskim partnerima diljem Europe. Svaki od ovih festivala dodjeljuje nagradu za kratkometražni film koja uključuje automatsku nominaciju za Europsku filmsku nagradu u kategoriji kratkometražnog filma.
Prigodom 22. dodjele Europske filmske nagrade u Bochumu u Njemačkoj 12. prosinca 2009. Europska filmska nagrada dodijeljena je filmu POSTE RESTANTE redatelja Marcela Łozińskog iz Poljske, koji će zajedno sa ostalih 12 nominiranih filmova biti prikazani ljubiteljima filma u Korčuli.
Izbor iz dječjeg svjetskog animiranog programa prigodan je za sve uzraste i biti će na rasporedu u subotu i nedjelju u 20:20.

Subota / SATURDAY – 28.08. – 21h / 9pm

EFA Short Film Nominee Venice 2009
SINNER
GREŠNIK
Izrael / Israel – 28’ – igrani / fiction
režija, scenarij, montaža / directed, written, edited by Meni Philip

Yotam, 13-godišnji dječak koji pohađa ultra-ortodoksni židovski internat, pokušava se boriti s buđenjem njegovih seksualnih želja. Zbunjen i pun osjećaja krivnje posavjetuje se sa svojim rabinom koji iskorištava svoj položaj i Yotamovu nevinost. Budući da nema nikoga kome bi mogao vjerovati i nema kamo otići, Yotam se našao zarobljen prisilnom šutnjom svoje zajednice.

Yotam, a 13-year-old boy studying at an ultra-Orthodox Jewish boarding school, tries to battle the awakening of his sexual desires. Confused and guilt-ridden, he consults with his rabbi who abuses his position and Yotam’s innocence. With no one to trust and nowhere to go, Yotam finds himself trapped by the enforced silence in his community.

EFA Short Film Nominee Grimstad 2009
BETWEEN DREAMS
IZMEĐU SNOVA
Francuska, Rusija, Finska / France, Russia, Finland – 11’ dokumentarni / documentary
režija, scenarija / directed, written by Iris Olsson

Uz buku transsibirskog noćnog vlaka kao vizualne i zvučne pozadine, putnici spavaćih kola treće klase prepričavaju svoje snove i i dijele svoje priče.

With a rattling Trans-Siberian night train serving as the visual and aural backdrop, the passengers in the third class sleeping car recount their dreams – and share their stories.

EFA Short Film Nominee Drama 2009
BONNE NUIT
LAKU NOĆ
GOOD NIGHT
Belgija, Francuska / Belgium, France – 18’ – igrani / fiction
režija, scenarij / directed, written by Valéry Rosier

40-godišnji Philippe, koji radi u tvrtci za rušenje, posjeti svoje dvoje djece. Pokupi ih u kući svoje bivše žene. Ali Philippe nešto skriva od svoje djece, ne ponaša se kao inače – večeras njegova djeca neće ići spavati kod kuće.

40-year-old Philippe, who works in a demolition company, visits his two children. He picks them up from his ex-wife’s house. But Philippe is hiding something from his children, he is not reacting as usual – tonight, his children will not go to sleep at home.

EFA Short Film Nominee Berlin 2009
DIE LEIDEN DES HERRN KARPF – DER GEBURTSTAG
THE SUFFERINGS OF MR KARPF – THE BIRTHDAY
PATNJE GOSPODINA KARPFA – ROĐENDAN
Njemačka / Germany – 10’ – igrani / fiction
režija / directed by Lola Randl

Gospodinu Karpfu je rođendan, ali nitko ne zove. Vjerojatno nešto nije u redu s njegovim telefonom…

It’s Mr Karpf’s birthday, but nobody calls. Probably there’s something wrong with his phone…

EFA Short Film Nominee Cork 2009
14
UK – 9’ – igrani / fiction
režija, scenarij, produkcija / directed, written, produced Asitha Ameresekere

14 istražuje krug nasilja unutar jedne obitelji. Predstavlja tragove događaja koji su se dogodili u prošlosti, a sniman je u potpunosti iz perspektiva likova uključenih u priču.

14 explores the cycle of abuse within a family. It presents clues to events that happened in the past, and is shot entirely from the perspectives of the characters involved.

EFA Short Film Nominee Tampere 2009
SZKLANA PULAPKA
THE GLASS TRAP
STAKLENA ZAMKA
Poljska / Poland – 15’ – dokumentarni / documentary
režija, scenarij / directed, written by Paweł Ferdek

“Hranjenje, reprodukcija, obrana i napad glavni su razlozi ribljeg ponašanja. Ribe u borbi za opstanak unutar jata. Zastrašujući izgled može biti dovoljan za pobjedu”, čita pripovjedač. Zvuči kao dokumentarni film o prirodi. Ali nemojte se dati zavarati. Nagužvana atmosfera riblje borbe u akvariju može u ljudima probuditi praiskonske instinkte.

“Acquiring food, reproduction, defence and attack are the main reasons of fish behaviour. Fish in the shoal struggle for domination. Menacing appearance may be enough for victory,” reads the narrator. It sounds like a nature documentary. But don’t be fooled. The dense atmosphere of the aquarium fish fights can trigger primordial instincts in people.

EFA Short Film Nominee Sarajevo 2009
THE HERD
STADO
Irska / Ireland – 4’ – dokumentarni / documentary
režija, scenarij, montaža / directed, written, edited by Ken Wardrop

Kronika novog člana stada krava na obiteljskoj farmi.

A chronicle of a new addition to the cow herd on a family farm.

Nedjelja / SUNDAY – 29.08. – 21h / 9pm

EFA Short Film Nominee Edinburgh 2009
PETER IN RADIOLAND
PETER U ZEMLJI RADIJA
UK – 10’ – dokumentarni / documentary
režija, direktor fotografije / directed, ¬¬¬cinematography by Johanna Wagner

Peter je na bolovanju i većinu vremena provodi sam u svojoj kući razmišljajući o svojoj prošlosti. Malo toga ima mu smisla u svijetu sastavljenom od nula i jedinica. Utješen svojim analognim radijima, sjećanjima i voljenom suprugom, Peter čezne za starim danima. Ovaj film dijeli s nama uobičajeni strah od promjene prikazan kroz Peterovu borbu da nađe svoje mjesto u modernom svijetu.

Peter is on sick leave and spends most of his time alone in his house, contemplating his past. Little makes sense to him anymore in a world made up of zeros and ones. Comforted by his analogue radios, his memories and his loving wife, Peter is left yearning for the old days. This film shares with us a common fear of change portrayed through Peter’s struggle to find his place in the modern world.

EFA Short Film Nominee Vila do Conde 2009
RENOVARE
RENOVIRANJE
Njemačka, Rumunjska / Germany, Romania – 24’ – igrani / fiction
režija, scenarij / directed, written by Paul Negoescu

Radnja filma ‘Renoviranje’ vrti se oko tri osobne priče: Uz svoj svakodnevni posao, majka Doina pokušava voditi renoviranje obiteljskog stana. Njezin sin Alex jedva može naći vremena i za renoviranje i svoju djevojku dok se bliži rok za predaju diplomskog rada. Njegova baka Flori inzistira da pomogne obitelji, iako njezina pomoć nije uvijek dobrodošla.

The events of RENOVARE revolve around three personal stories: Besides her daily work, mother Doina tries to manage the renovation of the family’s apartment. Her son Alex can hardly find any time for both the renovation and his girlfriend as the deadline for his Master’s thesis comes close. His grandmother Flori insists to help the family although her support is not always welcome.

EFA Short Film Nominee Valladolid 2009
LÄGG M FÖR MORD
TILE M FOR MURDER
SLOŽI M ZA UMORSTVO
Švedska / Sweden – 8’ – igrani / fiction
režija / directed by Magnus Holmgren

Vruć je ljetni dan. Bračni par igra Scrabble. Duboko u sebi ne podnose jedno drugo, a kada se ispostavi da igra ima magične moći, muškarac otkrije način kako se riješiti svoje žene.

It’s a hot summer day. A married couple is playing Scrabble. Deep down they loathe each other and when the game seems to have magic powers, the man figures out a way to get rid of his wife.

EFA Short Film Nominee Angers 2009
WAS BLEIBT
WHAT’S LEFT
ŠTO JE OSTALO
Njemačka / Germany – 17’ – igrani / fiction
režija, scenarij, montaža / directed, written, edited by David Nawrath

“U početku djeca vole svoje roditelje; kako postaju starija počinju ih osuđivati; ponekad im oproste.” (Oscar Wilde) Mathis ima 19 godina. Na dan sprovoda njegove bake Mathis i njegov otac moraju nakon dugo vremena provesti dan zajedno. U toku tog dana ponovno se upoznaju. Na trenutak se učini da će se otac i sin ponovno spojiti.

“Children begin by loving their parents; as they grow older they judge them; sometimes they forgive them.” (Oscar Wilde) Mathis is 19 years old. At the day of his grandmother´s burial, Mathis and his father have to spend a day together after a long time. During that day they get to know each other again. It seems like father and son would come together for a short moment.

EFA Short Film Nominee Ghent 2009
ZWEMLES
SWIMMING LESSON
TEČAJ PLIVANJA
Belgija / Belgium – 10’ – animacija / animation
režija, scenarij, montaža / directed, written, edited by Danny de Vent

Četverogodišnji dječak je na svom prvom tečaju plivanja. Kreće na odvažno putovanje na drugu stranu vrlo dubokog bazena i prevladava svoj strah.

A four-year-old boy is having his first swimming lesson. He undertakes an adventurous trip to the other side of the very deep swimming pool and overcomes his fear.

EFA Short Film Nominee Cracow 2009
POSTE RESTANTE
Poljska / Poland – 14’ – dokumentarni / documentary
režija, montaža / directed, written by Marcel Łoziński

Pisma čije je primatelje nemoguće naći završe na odjelu za pisma koja nije moguće isporučiti u poštanskom uredu u Koluszki. U Poljskoj svake godine ima oko milijun takvih pisama, među kojima su i ona adresirana na Boga. Ovo je film o jednom od takvih pisama.

Letters whose addressees are impossible to find end up at the department for undeliverable letters of the post office in Koluszki. There are around a million of them in Poland each year, among them those addressed to God. The film tells a story of one of those letters.

Here is a short video clip for all of you who missed great gig last night at cafe bar “Dno dna” … Hey Baby There Ain’t No Easy Way Out … aka I Won’t Back Down, performed by Mirej, Sreco and Vandals:

Have a look at the small video clip of Elixir III, the single channel animation by Marina Zurkow, which is curently showing at gallery siva) (zona / gray) (area in Korcula:

KORCULA FRAGMENTS

I PART

August 20 and 22, 2010

Projections

KORCULA FRAGMENTS

August 20, 2010., 9 – 11 pm

Location: City of Korcula, Square in front of St.Peter’s church

Sound Installations

Walls, speak out!

August 20 and 22, 2010., 8 – 11 pm

Location: City of Korcula, Duke’s passage and Depolo St

Author: Manja Ristić

Manja Ristic (elektronics, violine, voice), Marko Jevtic (acoustic guitar with effects), Igor Stangliczky (electronics), Srdjan Markovic (piano), Ivana Grahovac (chello, voice), Rastko Lazic (electronics), Boris Petrovic (electronics)

II PART

August 30 and 31, 2010.

Film Installation in Public Space

Mihovil Pansini: Toilet

August 30 and 31, 2010. 9 – 11 pm

Location: Fosa St (in front of summer cinema)

KORCULA FRAGMENTS are part of the project Cybercinematography. It is a kind of jubilee: this performance is namely fifth in a string. In all cities before Korcula (Zagreb, Dubrovnik, Rijeka, Belgrade, and the project was also promoted in Buenos Airesu, Dresden and Prague) we have followed the same principle (the upshot was always different and special, though) – in search for lost urban moments, we have been bringing into being of new light old film shots of the cities, trying to see how a particular city used to breathe throughout the XX.Ct, the century that was marked by cinema as by sort of a cultural interface* that recreated mental images of our world. This distilled cinematic imaginarium was projected back to the city which once was the focus, and during the cybercinematic performance the City would face its simulacra, because projections would be temporarily inscribed on its ‘skin’ – walls, pavements and canvases… This year, we are dividing this idiosyncratic experiment in which urbanology meets filmology in fragments, because we are talking (and showing) about a very special city – City of Korcula, one of the most beautiful renaissance cities in the world.

In the first part of Korcula cybercinema, multimedia artist Manja Ristic is bringing walls of the city back to life through acoustic installations (more from the author herself in the continuance).We are also projecting Korcula fragments from private archive of family Filippi.

In the second part, our Korcula film and urbanologic experiment is being minimalized, in order to enact (expanded human) eye of a camera as a light-beam of cinematic projection (visible dream, vibrating thought, shadows from Platon’s cave). Here our research is meeting the research of one of the most important Croatian creators of cinema, initiator of the famous GEFF film festival – Mihovil Pansini from Korcula. Mr Pansini generously authorized the screening of his film Toilet on the same spot where it was filmed in 1963. 47 years after the act of cinematic observation, we are having the opportunity to re-enact that cinematographic act. Through the magic of the light-beam, simulacra of the precedent content temporarily will play itself on its source, while showing the particle of the Korcula urban tissue and a fragment of one human destiny.

Sonja Lebos, UIII

* The concept of cinema as a cultural interface was borrowed from Lev Manovich.

Source: www.manovich.net

Two sound installations – author’s note

…

By incorporating two different sound installations on two locations within the nucleus of the City of Korcula, I would like to pinpoint two important elements of cultural heritage which are directly linked to cognition of the being of collective memory – contemporary poetry and intellectual evolution.

The first installation contains artistic performance of the texts of the local poets (Momcilo Popadic, Srdjan Duhovic, Darinka Krstulovic, Duska Crmaric-Salecic, Ive Mirosevic, Manja Ristic) integrated with contemporary electro-acoustic expression. This installation aims at gaining personal spaces of attracted audience, above all by inciting associative impressions connected to inhabiting Korcula. Through this action we enable each listener to individually systematize his or her own historical relations between subjective past and present moment of the place where s/he stands and therefore to become author of the individualized historicity of the place, resisting in that way to overwhelming commercialization of semantic codes which dominate our cities. By inscribing personal codes into the body of collective memory, spontaneously we create space for playful dreams of Korcula’s permanent and temporary citizens.

The second installation represents implementation of theoretical thought into artistic expression and it is based on one text-lecture which was delivered in the frame of globally famous Korcula Summer School, which, in its progressive mode, was the unique occurrence in philosophical practice of the XX.Ct. Text Culture as the bridge between Utopia and Reality (Zagorka Pesic-Golubovic, Belgrade), is part of the intellectual wealth that should not be forgotten under any circumstances. With this reminiscence we would like to open an encyclopedia of social sciences that has the sway to create a better world. This theoretical Ali-Baba’s cave, full of gems of cultural, social and political evolution certainly represents the recent past of Korcula, and we cannot miss it in this process of re-activating retrodynamics of the City of Korcula.

Manja Ristic

grey) (area – space of contemporary and media art, Korcula, Croatia

11 – 27 . 8.2010

opening Wednesday August 11 .08.2010 from 21 to 23 h

Guest curator Sarah Cook (UK / Canada):

Marina Zurkow (USA): Elixir III (from the Elixir Series 2007-2009)

single channel animation

Elixir III is one of a series of four single channel animations by Marina Zurkow which encapsulate human endeavour relative to the sublime forces of the oceans and skies. A single cut crystal decanter bobs and spins in a watery seascape reminiscent of a Romantic painting, while the weather turns overhead. In each animation a line-drawn figure appears inside the bottle, striving in a repetitive action: rowing, diving, stumbling. In Elixir III, a young woman flaps her arms which are tied to paper wings, but never lifts into the air. The artist cites the influence of the paintings of waves and swells by Russian artist Ivan Aivazovsky (1817-1900) yet the images read contemporaneously, drawn from modern day sources such as media coverage of dramatic weather events or holiday videos uploaded to the web, then rotoscoped by hand, frame by frame. Rain appears to splatter the screen, reminding us that we too are watching through a glassy surface.

Zurkow has made work on the theme of flooding and climate change in other forms, for a network of CCTV screens in a convention centre built adjacent to highway overpasses and a river prone to flooding, and for a panoramic site-specific projection on the side of a car parking lot in a US Gulf state. Here her work Elixir III is shown rear-projected, on a loop, in the doorway of a villa on the Croatian island of Korcula facing out to the water, with a haunting soundtrack by Pat Irwin. Churning away, the weather within the bottle (volcanic ash induced red sunsets and wind storms) manifests as a kind of instable magical potion, while the figure’s actions appear to act like a dynamo or combustion agent, although it seems there is nothing they alone can do to release this potion in order to change the state of the seas beyond the beautiful bottle in which they are trapped (it is said that even the ancient Greeks used oil, drop by drop, to calm a stormy sea for safe passage). This apparition of a vial of elixir, for our current environmental troubles, or in response to our subconscious desire for a medicine to induce forgetting, is all the more tantalizing at a time when we are inescapably conscious of what our effect our actions have on the waters that surround us.

The entire Elixir Series is showing simultaneously at Catherine Clark Gallery in San Francisco from July 10 to August 21, 2010.

- – -

Marina Zurkow (based in Brooklyn, NY) makes psychological narratives about humans and their relationship to animals, plants and the weather. Her work includes multi-channel videos, customized multi-screen computer pieces, animated cartoons, interactive mobile works, and pop objects. She has undertaken residencies at Eyebeam in New York, Isis Arts in Newcastle and the Banff Centre in Canada, and has been commissioned to make new work for and exhibited internationally at FACT (Liverpool), FutureEverything (Manchester), SIGGRAPH, The Sundance Film Festival, ISEA 2006 / 01SJ Biennial (San Jose), Media City at the Seoul International Media Art Biennale, Ars Electronica, Rhizome, The Rotterdam Film Festival, Res Fest, Creative Time, The Kitchen, The Walker Art Center, The Brooklyn Museum, The National Museum for Women in the Arts, and at Bryce Wolkowitz Gallery. In 2003 she was awarded a Rockefeller New Media Fellowship and in 2001 a Creative Capital grant. Marina Zurkow teaches on New York University’s Interactive Telecommunications Program (ITP).

http://www.o-matic.com

- – -

Sarah Cook is curator (of contemporary art) and editor/researcher/cofounder of CRUMB the resource for curators of media art at the University of Sunderland. She is coauthor of Rethinking Curating (MIT Press, 2010), a trustee of folly in Lancaster and was the inaugural curatorial fellow at Eyebeam in New York in 2008.

open daily 21 – 22 h or by appointment . free entrance

elixir III video clip :

Have a look at the small video clip of Summertime by Marin Jerkunica Band. I took this footage last night while they were performing at Cafe Bar Dno Dna in Korcula Town – enjoy: